Publika želi kvalitetnije novinarstvo

Često u javnosti možemo vidjeti pojednostavnjene rasprave o vjerodostojnosti medija, npr. što publika očekuje i želi od medija. Za razliku od subjektivnih iskustava, vrlo je malo reprezentativnih istraživanja koja otkrivaju stavove javnosti o medijskom sadržaju pa smo i medijske zakone i pravilnike predlagali i usvajali uglavnom bez dovoljno informacija o stajalištima publike o medijskom sadržaju. Tim istraživača s Fakulteta političkih znanosti već drugu godinu prikuplja podatke koji bi u velikoj mjeri mogli omogućiti posve nov pristup razumijevanju medijskog sadržaja, stavova publike i medijskih djelatnika. Zahvaljujući potpori Hrvatske zaklade za znanost pokrenut je znanstvenoistraživački projekt Istraživački novinarski laboratorij: vjerodostojnost medija kroz kulturu eksperimenta i inovacije u redakcijama – JOURLAB.

Istraživanje je provedeno u prosincu 2020. na nacionalnom reprezentativnom uzorku od 1009 ispitanika. To je tek prva faza istraživanja. Upravo je u tijeku opsežna analiza sadržaja najčitanijih novina, internetskih portala i najgledanijih televizijskih programa, a nakon toga istraživači će provoditi intervjue s urednicima i medijskim djelatnicima. Taj će pristup prvi put dati pravu sliku i mogući odgovor na pitanje kako vratiti povjerenje građana u medije i poboljšati kvalitetu medijskog sadržaja.

Potrebno je osmisliti nove medijske politike / Izvor Pixabay

Velik broj građana (62,9%) smatra da svi novinari i medijski djelatnici moraju biti stručno obrazovani za posao kojim se bave. Možda očekivano, ali pitanje obrazovanja novinara već je naširoko analizirano u nekoliko radova, a trajni je izazov svakodnevna praksa da se novinarstvom profesionalno može baviti osoba bez stručnog obrazovanja. Važno je to u vrijeme kada sve rjeđe u javnom prostoru vidimo potrebu za širom raspravom o važnosti deontologije i novinarske etike, što smo s godinama u potpunosti zanemarili. Naime čak 72,5% građana smatra da se novinari u svom radu moraju pridržavati etičkih kodeksa. U istraživanju je 60,4% ispitanika izjavilo da bi svaki novinar i urednik morao imati licencu za obavljanje posla. Shvaćanje pojma licence i općenito operacionalizacije kao i moguće manipulacije i cenzure ostaje pritom otvoreno. No građani svakako traže da se profesija kvalitetnije regulira, barem kada je riječ o profesionalnoj perspektivi.

Iako se u teoriji već neko vrijeme raspravlja o konceptima izbjegavanja vijesti (eng. news avoidance) u ovom smo istraživanju mogli vidjeti specifičnosti ponašanja prema sociodemografskim karakteristikama. Očekivano, mladi su najskloniji aktivno i svjesno izbjegavati vijesti, a istodobno se najviše informiraju preko internetskih portala i društvenih mreža. Na razini opće populacije dva su glavna razloga izbjegavanja vijesti: mišljenje ispitanika da vijesti potiču svađe i napetosti u društvu, odnosno da se bave nevažnim stvarima. Kao treći odgovor navodi se stav da ispitanike ne zanimaju vijesti kojima se mediji bave, potom da ih vijesti čine bezvoljnima i apatičnima, kao i da ne vjeruju informacijama koje mediji daju. Dio građana izjavljuje i kako ništa novo ne saznaju iz vijesti, ali i da ih uznemiruje sadržaj vijesti, a najmanji broj ispitanika slagao se s tvrdnjom da do informacija dolaze na drugi način i da zato izbjegavaju vijesti. Sasvim je sigurno da će upravo opće informativni mediji trebati osmisliti nove načine kako zainteresirati mlade za vijesti općenito, a ponajviše u kontekstu posve novih navika prikupljanja informacija putem društvenih mreža i internetskih portala.

U našem smo istraživanju prvi put pitali ispitanike i o tome što bi medij koji najčešće koriste trebao napraviti/promijeniti kako bi ga još više koristili. Ispitanici ističu prema učestalosti odgovora:

1. Opisati pozadinu neke priče i pratiti temu kontinuirano

2. Dati više prostora publici/čitateljima/gledateljima

3. Uvesti nove teme/rubrike/pristupe

4. Poboljšati vizualni/multimedijalni prikaz tema

5. Osmisliti nove načine prezentacije tema

6. Uključiti više poznatih osoba

Istraživanje je ujedno pokazalo da je televizija najčešći medij kojim se opća populacija svakodnevno informira o društvenim i političkim događajima (60,3%). Velik je doseg i internetskih portala (48,1%) i društvenih mreža (33,9%), ali odmah slijedi i radio (32,9%), dok se tiskom koristi najmanje građana u toj kategoriji. Upadljive su razlike u preferencijama korištenja medijima kod mladih u odnosu na odrasle. U dobnoj skupini 60–69 godina 90,5% ispitanika najprije ističe tisak kao pouzdan mediji kojem se može vjerovati. Istodobno u skupini 18–29 to isto smatra samo 38,1% mladih.

Nezanemariv podatak pokazuje da na internetskim portalima i na društvenim mrežama 50,3% građana nailazi na vijesti za koje vjeruje da krivo prikazuju stvarnost ili su čak pogrešne! Možda je to najglasniji poziv na sveobuhvatne programe medijske pismenosti za sve uzraste. Najmanje takvih vijesti građani pronalaze u radijskom programu, što još jednom ukazuje na prepoznatljiv profesionalniji pristup u stvaranju radijskog programa, pogotovo kada vidimo kako upravo radiju najviše vjeruju mladi u dobi 18–29 (47,2%).

Važno je naglasiti u kolikoj mjeri ispitanici ne toleriraju nasilje i govor mržnje u medijima. To se najbolje može vidjeti prema stavu 46,9% ispitanika koji se slažu da bi zakonski trebalo ograničiti nasilje u medijima, dok 62,2% građana smatra da bi govor mržnje u medijima trebalo kažnjavati. Velik broj ispitanika (59,3%) smatra da država mora zaštititi djecu i mlade od nasilja u medijima! Iako je to tek manji dio podataka iz prve faze istraživanja, mnogo je pitanja na koja treba dati odgovore. Kako ostvariti sve što ispitanici traže? Kako uvažiti njihov pogled na medijski sadržaj? Kako temeljem dobivenih rezultata osmisliti nove medijske politike? Ovaj se znanstvenoistraživački projekt razlikuje od drugih po pristupu koji uključuje glas publike, vrednovanje medijskog sadržaja, ali i glas medijskih djelatnika. Za dvije godine donijet ćemo i konkretne preporuke, smjernice, ali i primjere dobre prakse koje razvijamo unutar projekta kao studije slučaja s pomoću kojih se i vjerodostojnost medija dugoročno može promijeniti. Pothvat je to koji traži sudjelovanje svih dionika kojima je stalo do javnog prostora u kojem novinarstvo ima nezamjenjivu ulogu, usprkos svim navedenim nedostacima i slabostima.